Šta je giht i kako se leči

• Koje su faze gihta
• Faktori rizika za giht
• Koje su komplikacije gihta
• Koji su okidači akutnog napada gihta
• Simptomi gihta
• Dijagnoza
• Kako se leči giht
• Dijeta za giht
  • Preporučene prakse
  • Giht ishrana

Giht je tip artritisa koji se javlja kada se kristali mokraćne kiseline nakupljaju u zglobovima, izazivajući upalu i bol. Ova bolest se često poistovećuje s visokim nivoom mokraćne kiseline u krvi, ali može imati i druge faktore rizika. U nastavku ćemo istražiti faze gihta, faktore rizika, komplikacije, okidače akutnih napada, simptome, uzroke, dijagnozu, lečenje i dijetu za giht.

Koje su faze gihta?

Giht prolazi kroz nekoliko karakterističnih faza.

Asimptomatska faza: U ovoj fazi, bolest se razvija tiho i neprimetno. Nema vidljivih simptoma, ali kristali mokraćne kiseline polako se nakupljaju u zglobovima.

Akutni napadi: Giht postaje izražen i donosi naglu i intenzivnu bol. Napadi su obično iznenadni i karakterišu ih otok, crvenilo i bol u zahvaćenom zglobu. Najčešće pogođen je palac na nozi, ali giht može uticati i na druge zglobove, poput kolena ili ručnih zglobova.

Interiktalna faza: Nakon akutnog napada, simptomi gihta se smiruju. Otok i bol se povlače, a zahvaćeni zglobovi se vraćaju u normalno stanje. Međutim, rizik od novih napada ostaje prisutan.

Hronični giht: Ako se giht ne leči ili se ne kontroliše adekvatno, može dovesti do hroničnih problema. Problemi uključuju oštećenje zglobova usled ponovljenih napada i formiranje tofusa, naslaga kristala mokraćne kiseline u tkivima oko zglobova ili u drugim delovima tela.

Svaka faza gihta nosi sa sobom specifične izazove i zahteva odgovarajuće pristupe lečenju i prevenciji. Rano prepoznavanje faza gihta može pomoći u efikasnom upravljanju ovom hroničnom bolešću i smanjenju njenih negativnih efekata na pacijente.

Faktori rizika za giht

Faktori rizika za giht uključuju različite elemente koji mogu povećati sklonost ka pojavi ove bolesti. Osim visokog nivoa mokraćne kiseline u krvi, postoje i drugi činioci koji mogu doprineti razvoju gihta. Neki od faktora su nasledni, dok su drugi povezani sa životnim stilom ili drugim zdravstvenim uslovima.

Genetika: Nasledna predispozicija može značajno uticati na sklonost ka razvoju gihta. Ako je neko u porodici imao giht, povećava se verovatnoća da će i drugi članovi porodice razviti ovu bolest.

Dijeta bogata purinima: Hrana koja sadrži visok nivo purina, kao što su crveno meso, morski plodovi, alkohol, posebno pivo, i šećeri, može povećati rizik od gihta. Purini se pretvaraju u mokraćnu kiselinu u organizmu, što dovodi do nakupljanja kristala u zglobovima.

Prekomerna težina ili gojaznost: Gojazne osobe su pod većim rizikom od razvoja gihta. Prekomerna težina može povećati proizvodnju mokraćne kiseline i otežati njeno izlučivanje iz organizma.

Određene bolesti i zdravstvena stanja, poput hipertenzije, dijabetesa, metaboličkog sindroma i bolesti bubrega, mogu povećati rizik od gihta.

Upotreba određenih lekova: Upotreba određenih lekova, kao što su diuretici ili aspirin u visokim dozama, može povećati nivo mokraćne kiseline i povećati rizik od gihta.

Starost i pol: Giht je češći kod muškaraca nego kod žena, a rizik od pojave bolesti obično raste sa starošću.

Alkohol: Konzumiranje alkohola, posebno piva, može povećati rizik od gihta jer alkohol sprečava izlučivanje mokraćne kiseline iz organizma.

Dehidratacija: Nedovoljan unos tečnosti može dovesti do koncentrisanja mokraćne kiseline u organizmu, što povećava rizik od gihta.

Ovi faktori rizika mogu se međusobno preklapati i kombinovati, čineći pojedince podložnijim razvoju gihta. Stoga je važno razumeti ove faktore kako bi se smanjio rizik od ove bolne i progresivne bolesti.

Koje su komplikacije gihta?

Komplikacije gihta mogu imati značajan uticaj na kvalitet života osobe koja pati od ove bolesti.

• Oštećenje zglobova: Ponavljani napadi gihta mogu uzrokovati trajna oštećenja zglobova. Oštećenje se manifestuje kao erozija hrskavice i kostiju, što može rezultirati ograničenjem pokretljivosti i invaliditetom.
• Formiranje tofusa: Tofusi su naslage kristala mokraćne kiseline koje se formiraju u tkivima oko zglobova, ali mogu se javiti i na koži i unutar bubrega. Tofusi mogu biti vidljivi kao čvorići ispod kože i često su praćeni crvenilom i upalom. Mogu uzrokovati deformitete i bol u zglobovima, te povećati rizik od komplikacija kao što su infekcije.
• Kamenje u bubrezima: Kristali mokraćne kiseline koji se nakupljaju u bubrezima mogu formirati kamence. Bubrežni kamenci mogu blokirati protok urina, uzrokovati bol u donjem delu leđa ili stomaka, i povećati rizik od infekcija mokraćnog sistema. U nekim slučajevima, potrebni su medicinski tretmani ili čak hirurška intervencija za uklanjanje kamena.
• Bubrežna disfunkcija: Ponavljani napadi gihta mogu dovesti do oštećenja bubrega i smanjene funkcije bubrega. Stanje se može manifestovati kao bubrežna insuficijencija, koja zahteva adekvatno lečenje, kako bi se sprečile ozbiljne komplikacije.
• Srčane komplikacije: Iako veza između gihta i srčanih problema nije potpuno razjašnjena, postoje studije koje sugerišu da ljudi koji pate od gihta imaju povećan rizik od srčanih bolesti poput infarkta miokarda ili moždanog udara. Rezultat može biti posledica zajedničkih faktora rizika kao što su visok krvni pritisak, gojaznost i metabolički sindrom, koji često prate giht.

Sve ove komplikacije naglašavaju važnost pravilnog lečenja i kontrole gihta, kako bi se smanjio rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema i unapredio kvalitet života osoba koje pate od ove bolesti. Redovni medicinski pregledi i pridržavanje terapije su ključni za upravljanje gihtom i sprečavanje komplikacija.

Koji su okidači akutnog napada gihta?

Giht može biti izazvan različitim faktorima, uključujući:

Giht na rukama

• Traume ili povrede ruku
• Hladnoća

Giht kolena

• Povrede kolena
• Prekomerno opterećenje zglobova

Giht na nozi

• Nošenje neudobne obuće
• Fizička aktivnost

Giht na palcu noge

• Konzumiranje hrane bogate purinima
• Prekomerna težina

Simptomi gihta

Simptomi gihta mogu varirati u intenzitetu i trajanju, ali obično uključuju:

• Nagli napad bola u zglobovima: Tipično, napad gihta se javlja iznenada, obično noću, i karakteriše ga oštar, probadajući bol u zahvaćenom zglobu. Bol može biti toliko intenzivan da čak dodirivanje ili pokretanje zahvaćenog područja postaje izuzetno bolno.
• Crvenilo, otok i toplota: Zglobovi pogođeni gihtom često postaju crveni, otečeni i jako topli na dodir. Oteklina može biti izražena i može uzrokovati smanjenu pokretljivost zgloba.
• Osećaj peckanja ili svraba: Pored bola, pacijenti često opisuju i neugodan osećaj peckanja ili svraba u zahvaćenom području, što dodatno otežava stanje.
• Moguća povišena temperatura tela: U nekim slučajevima, tokom napada gihta, pacijenti mogu imati blago povišenu telesnu temperaturu.
• Ograničena pokretljivost zgloba: Zbog bola, otoka i osećaja nelagodnosti, pacijenti često imaju ograničenu sposobnost kretanja zahvaćenog zgloba, što može uticati na svakodnevne aktivnosti.
• Napadi ponavljajućeg bola: Nakon prvog napada, giht može postati hroničan problem, sa periodičnim ponovnim pojavljivanjem napada koji se mogu pogoršati s vremenom ako se ne leče ili kontrolišu.
• Povećana osetljivost zahvaćenog područja: Zbog intenzivnog bola i oteklina, zahvaćeno područje postaje izuzetno osetljivo na dodir i pritisak.
• Nemir i nesanica: Intenzivni bol tokom napada gihta može izazvati nemir i nesanicu, što dodatno otežava već tešku situaciju.

Raznolikost simptoma gihta može uticati na svakodnevni život i kvalitet života pacijenata.

Dijagnoza

Dijagnoza gihta obično uključuje fizički pregled, analizu simptoma, kao i testiranje nivoa mokraćne kiseline u krvi ili uzimanje uzorka tečnosti iz zahvaćenog zgloba radi analize kristala.

Kako se leči giht?

Ne postoji jedan lek za giht, već lečenje gihta uključuje kombinovanu terapiju:

• Lekovi protiv bolova: koriste se za ublažavanje simptoma akutnog napada.
• Lekovi za smanjenje nivoa mokraćne kiseline: kao što su allopurinol ili probenecid, koji pomažu u sprečavanju ponovnih napada.
• Protuupalni lekovi: za smanjenje upale.
• Dijetetske i životne promene: promene u ishrani i gubitak težine radi smanjenja rizika od novih napada.

Giht leči reumatolog.

Dijeta za giht

Dijeta ima ključnu ulogu u upravljanju gihtom. Određene namirnice mogu pomoći u smanjenju nivoa mokraćne kiseline u krvi, dok druge mogu izazvati ili pogoršati simptome.

Preporučene prakse:

• Povećan unos vode: Redovan unos vode pomaže u razblažavanju mokraćne kiseline i eliminaciji ove kiseline iz organizma.
• Unos hrane bogate vlaknima: Voće, povrće i celovite žitarice mogu pomoći u regulisanju telesne težine i smanjenju rizika od gihta.
• Umeren unos proteina: Birajte proteine biljnog porekla poput mahunarki i orašastih plodova umesto crvenog mesa i morskih plodova.

Giht ishrana:

• Hrana bogata purinima: Smanjite ili izbegavajte konzumiranje hrane poput crvenog mesa (govedina, svinjetina, jagnjetina), morskih plodova (škampi, skuša, školjke) i peradi (posebno divljač).
• Alkohol: Posebno pivo i žestoka pića mogu povećati rizik od napada gihta, pa se preporučuje ograničavanje ili potpuno izbegavanje alkohola.
• Zaslađeni napici: Gazirani napici i sokovi bogati šećerom mogu doprineti povećanju telesne težine i riziku od gihta.
• Visokofruktozni kukuruzni sirup: Ovaj sastojak često se nalazi u prerađenoj hrani i pićima, te bi trebalo izbegavati namirnice koje ga sadrže.
• Brza hrana i prerađeni proizvodi: Ovakva hrana obično sadrži visok nivo masti, soli i aditiva, koji mogu pogoršati simptome gihta.

Uravnotežena ishrana i usvajanje specifične dijete mogu biti ključne stavke u procesu upravljanja simptomima gihta i prevenciji pojave novih napada. Osobe koje boluju od gita bi trebalo da se posavetuju s lekarom i nutricionistom, kako bi se razvila personalizovana dijeta, prilagođena individualnim potrebama i u skladu s njihovim zdravstvenim stanjem.