Bulimija - kako nastaje i kako se leči


Cover Image for Bulimija - kako nastaje i kako se leči

Bulimija je ozbiljno oboljenje koje se često manifestuje izbegavanjem konzumiranja hrane u društvu. Osoba uglavnom jede u samoći i često u prekomernoj količini, nakon čega nastoji da se prazni kroz izazvano povraćanje. Ovo namerno izazvano povraćanje je nezdrav način da se telo oslobodi kalorija koje su unete prekomernom količinom hrane. Bulimija uglavnom pogađa devojke u kasnijim tinejdžerskim godinama, ali se može javiti kod oba pola i u bilo kojoj životnoj dobi. U nekim slučajevima, može da se javi u kombinaciji sa anoreksijom. Uobičajen tok u tim slučajevima je - osoba izbegava da jede, pripremajući se za sledeću fazu - fazu prejedanja. Ova dva ekstrema se povezuju sa određenim profilima ličnosti: osobe koje boluju od anoreksije potiskuju svoje nagone, dok osobe sa bulimijom prekomerno udovoljavaju svojim željama. Rezultati istraživanja pokazuju da su osobe obolele od bulimije sklonije promiskuitetnom ponašanju, konzumiranju droge, tajnom konzumiranju hrane i nedostatku samokontrole u blizini hrane.

Celokupno zdravstveno stanje osobe obolele od bulimije zavisi od toga koliko se često prejeda i koliko često se čisti. Čišćenje u vidu izazvanog povraćanja može da se dešava povremene, otprilike jednom nedeljno, a može da se dešava i veoma često, odnosno, više puta dnevno.

Bulimija može da se ispoljava kroz strogu dijetu, post i prekomerno vežbanje, ali i kroz kontinuiranu upotrebu laksativa, tableta i klistera.

Misli bulimičara su preokupirane hranom. Obolele osobe ne mogu da se kontrolišu pored hrane i često pripremaju situacije za tajno odnošenje hrane, kako bi prekomerno jeli u samoći.

Nasuprot uvreženom mišljenju, bulimičari uopšte ne moraju gubiti na kilaži. Naprotiv, mogu i početi da se goje, pošto se privremeni gubitak kilograma često odnosi na gubitak vode iz tela, usled čestog pražnjenja.

Uzrok nastanka bulimmije

U praksi se pokazalo da je najveći broj bulimičara iskusio neko fizičko ili seksualno zlostavljanje. Pritisci unutar porodice dovode do toga da osoba počinje da teži savršenstvu. Samopoštovanje i lično zadovoljstvo su u tim momentima na izuzetno niskom nivou, jer bulimičar oseća da ne može da ispuni očekivanja okoline. Uteha se traži u prekomernom unosu hrane, koja se zatim, izbacuje kroz izazvano povraćanje.

Simptomi bulimije

Ukoliko prejedanje i samoizazvano čišćenje traju duži vremenski period, stvaraju se promene na želucu i pankreasu, a mogu se razviti i upala jednjaka, promene na zubima, bolest desni, i problemi sa štitnom žlezdom. Najopasniji simptom koji se javlja kod pojedinih obolelih je samoubilačka depresija.

bulimija1

Usled čestog povraćanja, izbacuje se kalijum iz organizma, što može dovesti do poremećene srčane aktivnosti, grčenja mišića i osećaja oduzetosti tela.

Kod osoba ženskog pola može da izostane ovulacija i da se poremeti menstrualni ciklus.

Dijagnoza bulimije i lečenje

Da bi se potvrdilo da osoba boluje od bulimije, potrebno je da minimalno dva puta nedeljno ima faze prekomernog jela i čišćenja i to u periodu od dva meseca.

Članovi porodice najčešće prvi primećuju da je osoba promenila odnos prema hrani i ponašanje kada se nađe u blizini hrane, te prijavljuju da njihova opomena ili savet ne daju rezultate. Bulimija je bolest i obolela osoba ne može sama da se iskontroliše.

Okruženje igra ključnu ulogu u suočavanju obolele osobe sa istinom. Često, a to nije slučaj samo kod poremećaja ishrane, osoba prekida kontakte sa porodociom i prijateljima, jer ne želi da se suoči sa istinom. Bitno je da bližnji ne odustanu od obolele osobe, već da konstantno nastoje da navedu obolelu osobu da prihvati neki vid pomoći i terapije.

Terapija može da uključuje:

  • Kognitivnu psihoterapiju, u kombinaciji sa antidepresivima. Cilj je da se promene loše navike, kroz analizu ponašanja pacijenta. Pacijentu se savetuju određena pravila ponašanja kojih mora da se pridržava do sledeće seanse.
  • Pojedinačnu, porodičnu ili grupnu psihoterapiju. Cilj je da se otkriju emotivna iskustva i odnosi koji su u osnovi problema koji je doprineo razvoju bulimije.
  • Konsultaciju sa nutricionistom oko ishrane.
  • Redovne analize krvi.

bulimija2

Cilj terapije je da se osoba vrati u ravnotežu, da ukloni negativne misli i da reši emocionalne probleme.

Ukoliko se bulimija ne prepozna i ne tretira, posledice mogu da budu opasne po život. Scenario sa fatalnim ishodom, nažalost, nije retkost kod obolelih od bulimije.

Ukoliko sumnjate da se neko u Vašoj okolini bori sa bulimijom ili bilo kojim drugim poremećajem ishrane, trebalo bi da odreagujete. Bulimičari često negiraju problem i nisu spremni da se suoče sa istinom, što ceo proces dodatno otežava. Međutim, uz pomoć psihijatra, možete raditi na planu pristupa oboleloj osobi, koji će doneti rezultate. Kako biste pronašli najboljeg lekara za ovaj problem, ukucajte “bulimija” u polje za pretragu na platformi Hipokratija. Dobićete uvid u relevantna iskustva drugih ljudi koji su se suočili sa ovim problemom. Pozivamo vas i da svoje iskustvo sa lekarima i ordinacijama podelite sa Hipokratija zajednicom jer tako pomažete drugima da pronađu najbolju zdravstvenu negu za sebe i svoju porodicu.

Hipokratija

Za predstavnike ustanovaArrow RightBlogArrow RightUstanoveArrow RightSpecijalizacijeArrow RightIskustvaArrow Right