Anksiozni poremećaj kod dece - kako ga prepoznati i kako postupati

24. maj 2023.

5 MIN


Cover Image for Anksiozni poremećaj kod dece - kako ga prepoznati i kako postupati

Anksiozni poremećaj je poremećaj koji se relativno često beleži kod dece, a može ozbiljno uticati na njihovu emocionalnu i socijalnu dobrobit. Deca pogođena anksioznim poremećajem mogu se suočavati sa strahom, brigom i stresom koji su neproporcionalni težinom situacije u kojoj se nalaze. Ponekad se mogu javiti i panični napadi.

U današnje vreme, sve je više dece koja pate od anksioznih poremećaja. Statistički podaci pokazuju da se oko 10-20% dece suočava sa ovim problemom. Ovaj poremećaj može biti prisutan u ranom detinjstvu, ali se često ne dijagnostikuje sve do kasnijih godina.

Prema istraživanjima, oko 1 od 8 dece i adolescenata ima neki oblik anksioznog poremećaja.

Uzrok nastanka

Uzroci anksioznosti kod dece mogu biti različiti: uključujući genetsku predispoziciju, nedostatak samopouzdanja, traumatične događaje u detinjstvu, stresne životne događaje, kao što su selidbe ili rođenje novog brata ili sestre, kao i određene zdravstvene probleme.

Vrste anksioznih poremećaja kod dece

Razlikujemo nekoliko oblika anksioznosti kod dece:

  • generalizovani anksiozni poremećaj,
  • separaciona anksioznost,
  • fobije
  • panični poremećaj
  • opsesivno-kompulzivni poremećaj

anksiozni poremećaj kod dece1

Generalizovani anksiozni poremećaj kod dece karakteriše prekomerna briga i strah, koji su povezani sa doživljajima iz svakodnevnog života.Deca sa ovim poremećajem mogu se preterano brinuti o školi, društvenim interakcijama, zdravlju ili bilo kojoj drugoj sferi života. Mogu biti preterano samokritični i osetljivi na kritiku drugih.

Separaciona anksioznost kod dece podrazumeva pojavu anksioznosti prilikom razdvajanja od roditelja ili skrbnika. Posebno je izražena izraženo kada dete odlazi u vrtić, školu ili na izlete.

Deca su uglavnom zabrinuta da će se roditeljima nešto loše destiti u njihovim odsustvu ili da će se oni sami izgubiti i neće moći da se vrate kući.

Fobije kod dece mogu se razviti prema specifičnim predmetima, situacijama ili aktivnostima. Na primer, neka deca mogu imati fobiju od ptica, pasa ili pauka. Deca tada najčešće izbegavajusituacije u kojima bi se mogli susresti sa predmetom ili situacijom od koje strahuju.

Panični poremećaj - karakteriše se iznenadnim napadima panike koji se manifestuju kroz intenzivnu anksioznost i fizičke simptome poput otežanog disanja, ubrzanog rada srca i drhtanja.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod dece karakterišu prisilne misli ili radnje koje se ponavljaju, a koje dete ne može kontrolisati. Na primer, dete može imati opsesivnu misao da je prljavo ili bolesno, što dovodi do čestog pranja ruku.

Simptomi anksioznih poremećaja kod dece

Simptomi anksioznosti kod dece mogu uključivati:

  • Nervozu i napetost
  • Preteranu zabrinutost
  • Poteškoće sa spavanjem, uključujući buđenje tokom noći ili noćne more
  • Fizičke simptome poput bola u stomaku, glavobolje, mučnine ili povraćanja
  • Izolovanost i izbegavanje društvenih situacija
  • Nekontrolisano drhtanje ili drhtanje ruku
  • Poteškoće u koncentraciji i fokusiranju na školske obaveze
  • Povećanu osetljivost na kritiku ili negativne komentare
  • Neizdrživu brigu o razdvajanju od roditelja ili o odlasku u školu

Anksiozni poremećaji mogu značajno uticati na svakodnevni život dece.

Lečenje

Lečenje anksioznog poremećaja kod dece zavisi od vrste poremećaja i ozbiljnosti simptoma. Najčešće korišćene terapije uključuju psihoterapiju i farmakoterapiju, odnosno, upotrebu lekova.

Psihoterapija je terapija koja koristi razgovor sa detetom i/ili porodicom, da bi se razumeli i rešili problemi. Kod dece sa anksioznim poremećajem, najčešće se koristi kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT). KBT uključuje učenje veština za upravljanje anksioznošću, prepoznavanje negativnih misli i menjanje negativnih misli pozitivnijim i realnijim stavovima. Deca se takođe mogu naučiti da se suočavaju sa strahovima kroz postupno izlaganje strašnim situacijama, uz podršku terapeuta.

anksiozni poremećaj kod dece2

Lekovi se koriste samo u slučajevima teškog anksioznog poremećaja ili kada psihoterapija nije dovoljna da se kontrolišu simptomi anksioznosti. Uobičajeni lekovi koji se koriste za lečenje anksioznosti kod dece su antidepresivi i benzodiazepini. Međutim, farmakoterapija se obično koristi samo kao dodatak psihoterapiji.

Pored psihoterapije i lekova, postoje i druge terapijske metode koje mogu pomoći u smanjenju simptoma anksioznosti kod dece. To mogu biti vežbe opuštanja, joga, meditacija, masaža, akupunktura i druge alternativne terapije.

Važno je da roditelji i porodica igraju aktivnu ulogu u lečenju anksioznosti kod dece. Roditelji mogu pomoći detetu da prepozna svoje strahove i da razvije veštine za upravljanje anksioznošću kod kuće. Roditelji mogu takođe biti uključeni u terapiju deteta i raditi zajedno sa terapeutom kako bi se pronašao najbolji način lečenja anksioznosti kod deteta.

U zaključku, lečenje anksioznog poremećaja kod dece je kompleksno i zahteva individualni pristup za svako dete. Psihoterapija je obično prva linija lečenja, a farmakoterapija se koristi samo u slučajevima teške anksioznosti. Važno je da roditelji i porodica igraju aktivnu ulogu u lečenju anksioznosti kod deteta i pruže podršku tokom celog procesa lečenja.

Ukoliko primetite da se Vaše dete ponaša drugačije, reagujte bez odlaganja! Započnite razgovor sa svojim detetom, istaknite svoju zabrinutost i predložite posetu psihologu ili psihijatru. Ukoliko ne znate kome da se obratite, ukucajte “psiholog” ili “psihijatar” u polje za pretragu na platformi Hipokratija. Dobićete uvid u preporuke i iskustva pacijenata širom Srbije koji su se susreli sa sličnim problemom, te ćete na taj način lako pronaći stručnjaka baš po svojoj meri.

Hipokratija

Za predstavnike ustanovaArrow RightBlogArrow RightUstanoveArrow RightSpecijalizacijeArrow RightIskustvaArrow Right